Ako upitate Hrvate otkud na njihovoj zastavi šahovnica, neki će vam reći da Hrvati porijeklo vuku iz Irana, a tamo je na vlasti bio šah, a koji se zove šah zato što je u Iranu izmišljen šah, a kako su Hrvati jedno staro Iransko pleme (Saraswati (sanskrt), poslije Harahwaiti, a sve to od naroda Aryan, tj. plemeniti) ponijeli su ga sa sobom, pače i na grb ga stavili.
Neki će ići dotle pa reći da je to zato jer su Hrvati izmislili šah, kao i kravatu, čime su zadužili čovječanstvo, pa stoga je šahovnica na grbu.
A, neki će vam pak reći da je to zato što je nekoć postojala Bijela i Crvena Hrvatska, odakle su se doselili Hrvati i naselili Ilirske provincije (iz današnje Poljske i Zakarpatja na poziv Bizantskog cara Heraklija 625.- e), a kako su malo poslije otkrili šah onda im se učinilo zgodno obojiti polja u bijelo i crveno i tako staviti na grb.
Neki kažu da što se tiče tih boja na grbu da odgovor treba tražiti kod starih Perzijanaca. Oni su strane svijeta označavali bojama; plava istok, bijela zapad, crvena jug, a crna sjever, s tim da je poslije zelena zamjenila plavu za istok (možda za to što su prešli na islam?) Logikom toga bijela boja predstavlja Bijelu (zapadnu) Hrvatsku, a crvena Crvenu (južnu).
Još jedna stvar je zanimljiva kod šaha. Naime, uočio sam gledajući šahovske partije da protivnik koji izgubi se nikad, ama baš nikad ne ljuti, niti viče, za razliku od kartaških partija npr. u Dalmaciji kada se ljudi na neki potez posvađaju na mrtvo ime, toliko da su spremi jedan drugome slistiti sve po spisku, pa sam zato te karataške igre nazvao 'svađalice'. U šahu nema toga, samo ozbiljna unutrašnja analiza strateške pogreške. Vidiš čovjeka duboko zamišljenog o cijeloj toj stvari, s nekim posebnim i